• 29 Nov, 2019

Staru Bistričku stanicu gradili su majstori koji su bili učenici čuvenog francuskog konstruktora Aleksandra Gustava Eiffela, kaže u razgovoru za sarajevo.ba Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i vrsni poznavalac historije grada.

Grad Sarajevo je ovaj nacionalni spomenik BiH otkupio od etažnih vlasnika i pokrenuo njegovu obnovu. Garibija ističe da se radi o vrlo važnom historijskom objektu koji je nekada bio jedan od najvažnijih infrastrukturnih građevina za razvoje moderne BiH i Sarajeva. Obnova stanice, kako navodi, budi emocije i divne uspomene na popularnog Ćiru.

- Željeznička pruga je zasigurno najveća investicija u BiH iz autrougarskog perioa. Naš grad određen je kao čvorište, gdje su se prema planovima civilnih i vojnih stručnjaka, izgradili pravci koji su se zvali Sjeverna, Južna i Istočna pruga. Planovi za Istočnu prugu prema Višegradu pokazivali su da ta teška trasa nije isplativa, jer je skupa i zahtjevna. Austro-Ugarska monarhija, tadašnja velesila, nije se bojala upustiti u realizaciju strateški bitne rute, pa se insistiralo na toj dionici zbog logističke veze prema Srbiji, a kasnije je i u trgovinskom smislu značajno doprinijela ekonomskom jačanju naše države – pojašnjava Garibija za Sarajevo.ba.

 Šta je rekao car Franjo Josip

Historijski je dokazano i zapamćeno, kako navodi da se tada zemaljska vlada žalila monarhiji kako je to „preskup projekt“, pa su se obratili i caru Franji Josipu zbog velikog broja tunela i mostova. Na to im je on poručio: “Ako metar pruge košta i kilogram zlata, ima da je pravite.”

Pruga koja je spajala istočnu Bosnu sa Sarajevom, protezala se kroz kanjon Miljacke sve do Višegrada, a na njoj su probijena čak 64 tunela. Željezničke stanice postavljale su se na svim poznatijim mjestima, a bile su slične, stil gradnje se uklapao u mjesta kroz koja  je prolazio.

„Gradnja Istočne pruge trajala je tri godine, od 1903. do 1906. godine. Bistrička stanica je građena u alpskom stilu, imala je svoje perone i postala je centralno saobraćajno mjesto starog dijela grada Sarajeva. Završetkom gradnje stanice na Bistriku, u ponedjeljak 4. jula 1906. godine, pušten je u promet popularni Ćiro i počelo se saobraćati ovom prugom, na zadovoljstvo svih građana Sarajeva, ali i cijele monarhije. Objekat je, pored čekaonice, imao i šaltere, prostorije za otpravnika i šefa stanice, jedan manji objekat za podmazivanje, punjenje vode, bile su postavljene i česme na stanicama sa vodom i manje skladište za ćumur. Stanica je rađena od cigle s inicijalima A. B., odnosno sa ciglane Augusta Brauna, postavljeni su drveni hrastovi elementi na fasadi, kao i kameni blokovi, a sama fasada je bila bijele boje. Zahvaljujući alpskom stilu koji se fantastično uklapa u lokaciju, Bistrička stanica je postala jedno od najljepših i najfrekventnijih mjesta“, ističe Garibija.

Stanica je bila jedinstvena po tome što je Ćiro iz Sarajeva prolazio kroz tunel iz kojeg bi izlazio ravno na most, a odmah zatim na samu stanicu. Koliko je važan bio taj tunel, govori to da su mu tadašnje vlasti dale ime Tunel Franje Josipa Prvog.

Ideja stara decenijama, danas postaje stvarnost

Prije ukidanja uskotračne pruge, njenu ljepotu pokazao je  reditelj Šiba Krvavac u filmu “Valter brani Sarajevo” 1972. godine, gdje su se neke od ključnih scena odvijale upravo na Bistričkoj stanici i oko nje. Ukidanjem uskotračnih pruga 1. avgusta 1978. godine to je sve nestalo.

- Taj 31. juli 1978. godine kada je posljednji Ćiro krenuo iz Višegrada prema Sarajevu na Bistričku stanicu ostat će upamćen kao jedan od najtužnijih dana za Sarajevo. Ta parna lokomotiva sa šest vagona krenula je iz Višegrada tačno u 15:02 sati, a stigla oko 20:30 u Sarajevo. Zabilježeno je da je Miroslav Andrić bio mašinovođa na relaciji Višegrad – Sarajevo. Sve od Bistričke stanice pa do stare željezničke stanice svijet se okupio da pozdravi posljednjeg Ćiru. Narod je bacao cvijeće i plakao, jer je to značio kraj jedne divne priče – tvrdi Garibija i nastavlja kako je upamćeno da je mašinovođa Miroslav Andrić, izašavši iz kanjona Miljacke, upalio trube pa je voz sve vrijeme „pištao“, kao da je plakao zajedno sa Sarajevom, od kojeg se opraštao. Sutradan, 1. avgusta 1978. je zvanično zatvoren saobraćaj uskotračnih pruga.

Garibija ističe da je odmah po ukidanju pruge postojala incijativa da stanica postane muzej, ali se to pitanje nikad nije pokrenulo sve do dolaska gradonačelnika Abdulaha Skake.

Zgrada stare Željezničke stanice na Bistriku 2006. godine, odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, proglašena je nacionalnim spomenikom.

„Ovaj projekt ima vrlo važne dimenzije - kulturnu, socijalnu i razvojnu. Obnovom i čuvanjem ove stanice branimo našu baštinu, sjećanja generacija i vrijednu tradiciju. Obnovljena Bistrička stanica će biti snažan doprinos kao turistička atrakcija i multifunkcionalni objekt koji će biti u potpunosti samoodrživ“, poručio je gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka.

Podijeli: