Juan Maria Tintore

Svojim ličnim zalaganjem i velikom ljubavlju prema našem gradu g. Tintore je učinio mnogo za oživljavanje teniskog sporta u gradu Sarajevu. Njegova prva konkretna pomoć se očitovala u velikoj pošiljci sportske opreme djeci Sarajeva, koju je lično uručio 1997. godine. Svojim uticajem je doprinio da Grad Barcelona donese odluku o dodjeli vrijednih trofeja za pobjednike turnira koji se već niz godina održava u saradnji RCT Barcelona i TK “Tenis Pro 1996“ Sarajevo. Također, zahvaljujući svom ogromnom međunarodnom ugledu, g. Tintore je doprinio da grad Sarajevo dobije međunarodni turnir za juniorke i juniore do 16 godina, koji se već deset godina nalazi u kalendaru Evropske teniske asocijacije i ima rang druge kategorije, jedini u Bosni i Hercegovini. Pored turnira, g. Tintore je promovirao grad Sarajevo na najvišem međunarodnom nivou, dovodeći u naš grad g. Margalja, bivšeg gradonačelnika Barcelone, g. Samarana, počasnog predsjednika MOK-a, g. Laportu, predsjednika FC Barcelona, g. Jamesa, predsjednika Tennis Europe, g. Badljea, ministra sporta Katalonije, g. Perisa, predsjednika Katalonskog teniskog saveza. Inače, g. Tintore je dobitnik brojnih međunarodnih priznanja od kojih treba istaknuti da je 2008. godine proglašen za ličnost godine u SAD-u u „Teniskoj kući slavnih“. Dobitnik je ordena španskog Kralja Juana Carlosa, dobitnik brojnih teniskih priznanja, a u Bosni i Hercegovini je dobio plaketu Grada Sarajeva od gradonačelnika Muhidina Hamamdžića, plaketu Kantona Sarajevo, plaketu Internacionalne lige humanista i imenovan je za doživotnog počasnog predsjednika TK „Tenis Pro 1996“ Sarajevo, u čijim prostorijama je 2006. godine otvoren i Fan club „RCT Barcelona 1899 - Juan Maria Tintore“.

Petar Luković

Istaknuti novinar iz Srbije, koji je od samog početka svoje karijere 1976. godine pisao za najuglednije jugoslovenske novine i časopise, kao što su “Mladost”, “Nedjeljna Dalmacija”, “Oslobođenje” i “Vreme”, uvijek je u svom radu naglašavao privrženost Sarajevu, posebno u vrijeme opsade grada. Ističući nužnost suočavanja Srbije sa zločinima koji su počinjeni u Bosni i Hercegovini i njenom glavnom gradu, jedna je od prvih novinarskih žrtava politike Slobodana Miloševića, kojeg je javno osuđivao i dizao glas protiv totalitarnog režima u Srbiji. Otvoreno je progovarao o zločinima i žrtvama u izdanjima “Danas” i “Feral Tribune”. Nakon gašenja “Ferala” okuplja svoje kolege i istomišljenike i oživljava internet portal e-novine. Pored nebrojenih tekstova, objavio je i tri knjige «Bolja prošlost», «Ćorava kutija» i «Godine raspada – hronika srpske propasti». U intervjuu za “Dane” objašnjava svoju povezanost sa Sarajevom: «Sarajevo – moj omiljeni grad prema kojem – priznajem - nemam nikakvih negativnih kriterija…»

Francis Bueb

Početkom 1994. godine doputovao je u Sarajevo u pratnji prijatelja, novinara, pisca i fotografa, i u njemu ostao do danas. Osnovao je knjižaru «Paris – Sarajevo» koja je 1995. godine prerasla u Kulturni centar nazvan imenom francuskog književnika, državnika i borca protiv fašizma Andre Malrauxa. Centar «Andre Malraux» bio je čuvar nade za mnoge građane Sarajeva, mjesto gdje su pronalazili Evropu kad ih je ona zaboravljala, ali i mjesto gdje  je nastajao jedan vid otpora, ne manje bitan od onog vojnog. Zahvaljujući njemu i ljudima koje je uspio animirati oko svoje ideje, glas mnogih sarajevskih književnika i intelektualaca o opsadi Sarajeva i o ratu u BiH probijao se tada u Evropu, a za građane Sarajeva stvorena je mogućnost kulturnog preživljavanja, otvaranjem prozora u svijet kroz nove filmove, koncerte, knjige, predavanja, izložbe i umjetničke radionice. «Evropa se srušila u Bosni i Hercegovini i ovdje će biti izgrađena», kazao je g. Bueb.