Pojedinačne nagrade

Prof. dr. Fazlija Alikalfić

Mostarski gimnazijalac i praški student šumarstva širio je svoje znanje čitav život i na njemu gradio odnos prema nauci, okolišu, svijetu uopće.

Antifašista i nosioc «Spomenice 1941.», prošao je i Sutjesku i Neretvu i glasao za Bosnu i Hercegovinu na prvoj sjednici ZAVNOBIH-a.
Svoje stručno znanje, poslije Drugog svjetskog rata, usmjerio je razvoju zajednice radeći i živeći u Sarajevu. Zaslužan je za formiranje i bio «spiritus movens» prvih fakulteta i Univerziteta u Sarajevu. Naučne institucije povezao je sa privredom i sa takve osnove djelovao na državne institucije i politiku u oblasti šumarstva.
«Otac šumarske nauke u BiH» ostvario je izuzetnu naučnu karijeru prezentiranu u više od 80 bibliografskih jedinica. Savez za zaštitu čovjekove okoline BiH osnovao je prije Stokholmske konferencije i već od tada upozoravao na nužnost zaštite okoliša anticipirajući intenzivne globalne promjene u 20. vijeku.
Za svoj rad dobio je brojna domaća, a i međunarodna priznanja najvišeg ranga, upravo iz zemalja čija simbolika je šuma. Sarajevu je ostavio u trajno naslijeđe Fakultetsko šumsko ogledno dobro «Igman» i Arboretum «Slatina», zeleni otok pejzažne arhitekture, otvorenu učionicu studentima i poligon brojnim naučnim i stručnim skupovima koji su promovirali Sarajevo kao sredinu sa ozbiljnom naukom.

fra Petar Anđelović

Fra Petar Anđelović je snažno i autoritativno učestvovao u društvenom životu BiH i Sarajeva u proteklih više od 20 godina.

Od Franjevačke klasične gimnaziji u Visokom, preko filozofsko-teoloških i publicističkih studija u zemlji i Evropi i dalje, čitav život gradio je sebe, a svoje znanje i iskustvo prenosio drugima. Opredijeljen vjeri, ljudima i dobru, kroz djelo u duhovnoj službi, objavljivanjem svojih razmišljanja u duhovnim i svjetovnim publikacijama i nebrojenim javnim istupima, prilikom najozbiljnijih skupova, zagovarao je plemeniti cilj: dobrobit Bosne i Hercegovine i svih njezinih građana. Obogatio je znanja o našoj kulturno – historijskoj baštini i poticao ljude u ljubavi i vjeri u svoju domovinu, posebno izdanjima snažnih naslova za koja se tražio primjerak više: “Mi ostajemo”, “Vjerni Bogu, vjerni Bosni”, “Bosanski franjevci na pragu trećeg tisućljeća” i mnogim drugima.
Bio je provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene, bh. institucije koja je dio ukupne simbolike Bosne i Hercegovine još od 1291. godine. Fra Petar je bio na čelu ove institucije koja je u najtežim vremenima najsnažnije podržavala opstanak i državno konstituiranje BiH. U domu sv. Ante na Bistriku, gdje je samostan kao gvardijan vodio i ponovo ga vodi, sa nestrpljenjem očekujemo uvijek inventivne, duhovne, kulturne, umjetničke i intelektualne događaje. Bez ovih druženja kulturni sadržaj našeg grada ne bi bio potpun.

Prof. dr. Zehra Dizdarević

Karijera prof. dr. Zehre Dizdarević karijera je posebne žene: majke, naučnice, humaniste, pedagoga, uspješnog menadžera. Vodeći je priznati stručnjak svjetskog ranga u oblasti plućnih bolesti. Uvažena je članica internacionalnih, nacionalnih komiteta i udruženja, studijskih sekcija… saradnik je Akademije nauka BiH; nacionalni je koordinator pri Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji za prevenciju tuberkuloze. Počasni je doktor nauka Univerziteta u Malagi. Predsjedava stručnim asocijacijama u zemlji. Svojim ličnim primjerom dala je ogroman doprinos u oblasti razvoja medicinskih nauka. Objavila je više od stotinu naučnih i profesionalnih radova, članaka, monografija, priručnika i knjiga. Urednički je savjetnik i članica mnogih časopisa u zemlji i inostranstvu. Značajno je učestvovala na više od 30 kongresa, simpozija… Dobitnik je mnogih priznanja na polju medicine i humanosti.

Uvažena je profesorica na Univerzitetu u Sarajevu. Odgojila je i educirala veliki broj studenata i postdiplomaca fakulteta medicinske struke i bila mentor mnogim magistrantima i doktorantima. Izuzetne rukovodne sposobnosti pokazala je vršeći odgovorne dužnosti u Kliničkom centru i vodeći obimne projekte, gdje je ličnim znanjem dala nemjerljiv doprinos u oblasti upravljanja složenim zdravstvenim sistemima.
Djelujući punih 36 godina, a posebno u dva mandata kao ministar zdravlja u Vladi Kantona Sarajevo, dala je nemjerljiv doprinos u oblasti razvoja i unapređenja zdravstvene zaštite u Gradu i Kantonu Sarajevo.

Gosp. Mehmed Drino

Ovogodišnji dobitnik Mehmed Drino je već dugi niz godina lider i menadžer prepoznatljiv po poslovnoj mudrosti i ličnom kredibilitetu na domaćoj i međunarodnoj poslovnoj sceni. Imena Mehmed Drino i “Hidrogradnja” postali su sinonimi od prije petnaestak godina, od kada je preuzeo odgovornu dužnost generalnog direktora firme u kojoj je stekao sve svoje stručno i menadžersko iskustvo, ojačao je, očuvao u najtežim vremenima i ponovno uzdigao. Najbolji pokazatelj postignutih poslovnih rezultata i uspjeha je to što je “Hidrogradnja” nekoliko puta bila na listama najboljih svjetskih građevinskih ugovarača, a danas uspješno posluje na čak pet inostranih tržišta.

Svojim djelovanjem u profesionalnim udruženjima i privrednim organizacijama dao je značajan doprinos uspostavljanju temelja institucija tržne ekonomije BiH, očuvanju i razvoju građevinske i pratećih industrija te oživljavanju naučnih djelatnosti bitnih za razvoj građevinskog sektora.
Na uspješnom putu privrednika nije izostala komunikacija sa zajednicom.
Mehmed Drino je u najtežem periodu od 1994. do 1998. godine bio na čelu Direkcije za obnovu i razvoj Grada Sarajeva koja je osmišljenom promocijom osnovnih vrijednosti grada i BiH privukla više od 100 miliona američkih dolara donacija za obnovu grada Sarajeva.
U brojnim kulturnim, sportskim i drugim društvima i manifestacijama, čiji je doprinos izuzetan i prepoznatljiv u svakoj sredini, ostavio je svoj trag. Spomenimo samo četiri titule evropskog klupskog prvaka Šahovskog kluba «Bosna» pod njegovim vodstvom. Dobitnik je mnogih priznanja za profesionalan rad, kao i za podršku sportu, kulturi, obrazovanju, humanitarnim aktivnostima i dr.

 Gosp. Dragan Vikić

Vrhunski sportista, karataš, koji u svojoj karijeri nije doživio niti jedan poraz, bio je tri puta seniorski prvak bivše nam države. Sa reprezentacijom je osvojio jednu zlatnu medalju na evropskom prvenstvu i tri srebrene medalje.

Fakultet za fizičku kulturu je završio kao stipendista Ministarstva unutrašnjih poslova RBiH i odmah započeo profesionalnu karijeru u MUP-u.
Na samom početku, kao najmlađi pripadnik policije BiH, za izuzetne profesionalne rezultate bio je nagrađivan priznanjima.
Neizmjeran doprinos karate sportu: okupljanju, organizaciji i vrijednom visoko znalačkom radu, dao je upravo Dragan Vikić. Karate savez BiH je sigurno jedna od najorganiziranijih i najtrofejnijih sportskih organizacija u BiH. Sarajevo je prepoznatljivo kao centar karate sporta, kroz 12 karate klubova, sa 2.000 sportaša, koji plijene pažnju svojim vrhunskim sportskim rezultatima na domaćim i međunarodnim takmičenjima. Predsjednik karate Saveza BiH je Dragan Vikić.
Početak agresije na BiH označava se napadom na naš grad i herojskom odbranom Sarajeva. Na čelu specijalnog odreda MUP-a BiH bio je upravo Dragan Vikić. I komandant i jedinica su za zasluge i hrabrost dobili najviša priznanja.
Hrabro, dostojanstveno i istrajno, kako priliči herojima, Dragan Vikić je nosio zastavu prkosa svim silama i nepravdama koje su nanošene gradu Sarajevu i rušile temeljne uzanse življenja u našoj domovini.
Tada su mu sugrađani iz zahvalnosti ispjevali pjesmu, a danas ga, za sve što je uradio, nagrađuju Šestoaprilskom nagradom Grada Sarajeva.

Kolektivne nagrade

Narodna kuhinja “Stari Grad”

Nastala je iz nužde još 1992. godine kada je Sarajevo postalo utočište za brojne izbjeglice iz Istočne Bosne, koje je put vodio preko Crepoljskog i Hreše i koji su prvi predah nalazili upravo na Vratniku, po ulasku u sam grad.
Međutim, potrebe su rasle. Veliki broj samih građana Sarajeva je uskoro bio primoran koristiti usluge javne kuhinje pa je kuhinja preseljena u veći i prostor lakše dostupan mnogima. Od 1993. Narodna kuhinja je na Baščaršiji.
Izuzetno zalaganje, humanost i vrijedan rad su već na početku prepoznale međunarodne i domaće humanitarne organizacije. Tokom opsade opstanak kuhinje osigurala je njemačka humanitarna organizacija «Johaniter» koja je podržavala rad ovih vrijednih ljudi sve do kraja 1996. godine. Sami građani su znali: ako namirnice koju mogu ustupiti povjere tetki na Čaršiji, one će sigurno otići tamo gdje je najpotrebnije.
Danas osnovne uslove za rad osigurava finansijska pomoć Općine Stari Grad i Kantona Sarajevo. Međutim, Narodna kuhinja Stari Grad ne bi bila ni blizu onoga što jest da njen rad i danas ne podržavaju mnogi ljudi dobre volje, posebno zanatlije, ugostitelji i trgovci sa Baščaršije, ali i privrednici iz cijelog grada.
Zahvaljujući njima, ova kuhinja pored skromnih propisanih obroka uspijeva osigurati svakodnevno i mlijeko, voće i voćne sokove, mesne obroke i slatkiše, a blagdanima i tradicionalna prigodna jela i kolače.
Svakodnevno 850 građana ima kvalitetne tople obroke zahvaljujući sposobnosti i humanosti ovih vrijednih ljudi, a i svaki dan se hrana dostavlja čak na 180 adresa.

Javna ustanova Dom zdravlja Kantona Sarajevo

Građani Grada i Kantona Sarajevo imaju sretnu okolnost da im usluge primarne zdravstvene zaštite pruža najveća ustanova u BiH ove vrste – Javna ustanova Dom zdravlja Kantona Sarajevo. U obnovu i rekonstrukciju naslijeđenih objekata i opreme i izgradnju novih uloženo je više od 20 miliona KM, uz pomoć ljudi dobre volje iz cijelog svijeta i vlastita velika odricanja i trud. Sada je to mreža od 9 centara i 72 punkta sa 324 ordinacije, u kojoj je 1.500 uposlenih, ljekara specijalista, doktora nauka, magistara, postdiplomaca, specijalizanata i primarijusa i drugog zdravstvenog osoblja. U proteklih 11 godina izvršeno je čak 58 miliona zdravstvenih usluga.
Svi se sjećamo tragičnih pogibija ljekara i sestara prilikom humane i nesebične misije spašavanja ljudskih života ranjenima za vrijeme opsade. Poginulo je 20 i ranjeno 146 radnika ove ustanove. Nemjerljiv je doprinos očuvanju zdravlja stanovnika Sarajeva koje je ova ustanova dala u nemogućim uslovima, bez struje, vode, opreme, nedovoljno sanitetskog materijala i lijekova. Samo 560 uposlenih radilo je u 24-satnim dežurstvima i nadljudskim naporima ostvarena je u potpunosti djelatnost primarne zdravstvene zaštite.
Danas vrlo uspješno provodi čitav niz novih projekata od značaja za stanovništvo Grada i Kantona Sarajevo, koji kontinuirano doprinose poboljšanju zdravlja i povećanju kvaliteta zdravstvenih usluga. Realizira se projekat porodične medicine, patronažne službe, palijativne kućne njege. Djeluje šest novih centara za mentalno zdravlje, sedam centara za fizikalnu rehabilitaciju, dvadeset savjetovališta za prevenciju. Uvode se nove tehnologije i nove konsultativno-specijalističke službe.
Građani Sarajeva prepoznaju zalaganje, znanje, profesionalnost i humanost u službi postizanja visokog nivoa zdravstvene zaštite i postignutog kvaliteta usluga.

Savez paraplegičara i oboljelih od dječije paralize Kantona Sarajevo

Udruženje paraplegičara i oboljelih od dječije paralize Kantona Sarajevo je udruženje koje kontinuirano obavlja svoju izuzetno humanu djelatnost još od 1978. godine. Udruženje okuplja i pomaže osobe koje su uslijed paraplegije, nastale kao posljedice traumatskih oštećenja kičme ili bolesti kičmene moždine, te dječije paralize, trajno nepokretne i vezane za kolica ili koje drugo ortopedsko pomagalo i oslonjene na njegu i pomoć drugih.
Ovdje se evidentira i utvrđuje socio-ekonomski položaj članova. Uspostavljaju se odgovarajući oblici zaštite i pomoći posebno pri stvaranju uslova za profesionalnu rehabilitaciju. Osigurava se radno osposobljavanje i zapošljavanje, školovanje i obrazovanje. Organiziraju se sportske aktivnosti i rekreacija. Udruženje se brine o uklanjanju prostornih barijera; sarađuje sa nadležnim organima i zajednicom, posebno sa ciljem ostvarivanja utvrđenih prava za svoje članove, ali i inicira i prati donošenje propisa iz ove oblasti i tako štiti prava svojih članova u mnogim segmentima njihovog života i rada. Također, Udruženje se ističe zalaganjem za eliminiranje predrasuda i stereotipa koji vode diskriminaciji i negiranju ljudskih prava jednakih zdravim osobama.
Posebno važnu ulogu Udruženje ima danas, u uslovima u kojima se za osobe sa narušenim ili izgubljenim radnim sposobnostima i koje ovise o materijalnim mogućnostima društva, teško stvara socijalna sigurnost.
Mnogi subjekti, općine, Grad Sarajevo, vladine i nevladine organizacije u zemlji i inostranstvu prepoznali su Udruženje kao ozbiljnog partnera za realizaciju projekata pomoći paraplegičarima. Iz proteklog perioda ovdje izdvajamo izgradnju naselja za paraplegičare i kupovinu stanova, rekonstrukciju porodičnih kuća, adaptaciju stanova u skladu sa posebnim potrebama, nabavku kolica i drugih ortopedskih pomagala, lijekova, potrošnog sanitetskog materijala.
Udruženje je zasnovano na volonterskom radu, visokoj profesionalnosti i humanosti.

Udruženje građana Tradicionalni zanatski esnafi

Udruženje građana Tradicionalni zanatski esnafi okuplja zanatlije sa velikim znanjem i iskustvom u zanatima bez kojih bi slika Sarajeva bila drukčija. Puno su truda i strpljenja uložili dok su ovladali posebnim znanjima. Poslije redovnog školovanja usavršavali su se polažući stručne i majstorske ispite i godinama gradili iskustvo ostajući vjerni svom zanimanju. Mnogi tradicionalni zanati nisu uspjeli opstati u vremenu razvoja novih tehnologija i težnji ka profitabilnosti, pogotovo ne u periodu kada rješavanje osnovne egzistencije ostavlja vrlo malo prostora za sve što je nadgradnja pa tako i za čuvanje i njegovanje kulturno-historijskog blaga i narodne umjetnosti.
Usprkos svim nedaćama, zahvaljujući djelovanju Udruženja, sačuvano je neprocjenjivo bogatstvo tradicionalnih vještina u izradi autohtonih upotrebnih predmeta. I danas rade vezilje, tokari, sahadžije, sedlari, kazandžije, brijači, krojači narodnih nošnji, metalopojaseri, izrađivači mlinova…
Građani Sarajeva sa ponosom predstavljaju svojim gostima iz zemlje i inostranstva autentične rukotvorine i vrijedne majstore koji polako i strpljivo ugrađuju svoje vrijeme i sebe sa puno ljubavi i pažnje u svoja djela u jedinstvenom ambijentu ispunjenom pokretima, zvukovima i mirisima, kako je to oduvijek bilo na Baščaršiji.

 Javna ustanova Dječiji dom “Bjelave”

Dječiji dom «Bjelave» je javna ustanova koja obavlja djelatnost od neprocjenjivog značaja, brigu o djeci bez roditeljskog staranja. Kontinuitet brige o djeci u Sarajevu traje već više od sto godina. Najprije je to bio Materinski dom, pa Dom «Egipat», u čijem objektu je kao javna ustanova nastavio raditi dječiji dom i poslije Drugog svjetskog rata, pa dječiji dom «Ljubica Ivezić» od 1996. i konačno današnji Dječiji dom «Bjelave». Bez obzira kako se zvao i tko mu je bio osnivač, ovaj dom je do sada odgojio više od 1.000 djece iz cijele Bosne i Hercegovine različitog socijalnog i nacionalnog porijekla.

Danas Dom djeluje u objektu izgrađenom 1987. godine od samodoprinosa građana Sarajeva, u dobrim uslovima koji prate evropske standarde. Dom zrači toplinom, besprijekorno je čist i ispunjen dječijim osmijesima. Osim brige o djeci bez roditeljskog staranja, Dom odnedavno pruža i privremeno utočište majkama sa tek rođenom djecom do konačnog rješenja socijalne zaštite.
U njemu boravi između 100 i 120 djece. To su djeca predškolskog i školskog uzrasta koja se odgajaju posebnim odgojno-obrazovnim programima. U redovnom školovanju djeca postižu već niz godina prosječan uspjeh vrlo dobar što je postavljeno kao standard. Organizira se bogat program vanškolskih aktivnosti, a djeca svojim stvaralaštvom učestvuju i u raznim javnim manifestacijama, te osvajaju nagrade na brojnim takmičenjima iz različitih oblasti.
Pedeset uposlenih, posvećenih misiji Doma, kontinuirano se educira i usavršava svoja znanja i vještine. Volonterski rad u Domu zauzima značajno mjesto. Posebno pozitivno utiče na intelektualan razvoj djece, njihovu socijalizaciju i podizanje nivoa obrazovanja, organizirani rad studenata, učenika drugih obrazovnih institucija i individualan rad javnih osoba, pogotovo iz diplomatskih predstavništva u BiH i bivših štićenika. Djeca napuštaju Dom kroz program usvajanja ili završavanjem redovnog školovanja, ali tu ne prestaje briga o njima. Dom im omogućava proširivanje znanja pohađanjem kurseva stranih jezika, informatike, polaganja vozačkih ispita i dr. Pomaže im u nalaženju zaposlenja i daje trajnu podršku.
U knjizi posjetioca zapisano je: «Učiniti djetinjstvo djeci bez roditelja sretnim i bezbrižnim jest najveći uspjeh i stepen humanosti.»