Pojedinačna nagrada:

Bosanskohercegovački slikar, Safet Zec

Safet Zec je rođen 1943. godine u Rogatici. Završio je Školu primijenjenih umjetnosti u Sarajevu, zatim Akademiju likovnih umjetnosti sa postdiplomskim studijem u Beogradu 1972. Početkom devedesetih jedan je od najznačajnijih umjetničkih stvaralaca u zemlji i njen predstavnik na mnogim internacionalnim izložbama.

Iz ratom zahvaćenog Sarajeva odlazi u Italiju, gdje napušta poetski realizam, te se vraća crtanim strukturama na grafičkim pločama i tuš perom crtanim slikama na kartonima i panoima. Upoznaje štampara Korada Albikoka u čijem ateljeu i dan danas realizira grafička izdanja. Prvu muzejsku izložbu u Italiji ima već 1994., a dvije godine kasnije u Ljubljani osvaja značajni Grand Prix za crtež Alpe Jadran.

U istom gradu 1998. godine održava se velika samostalna izložba "Slike, crteži i grafike" u dva izložbena prostora, a tada je promovirana i prva likovna monografija "Safet Zec". Za svoj rad je dobio preko 20 stručnih nagrada i priznanja. 2007. godine dodijeljen mu je Orden za umjetnost i književnost Republike Francuske, a proglašen je vitezom umjetnosti. 2014. godine mjesto u centralnoj rimskoj crkvi, kapeli Della Passione, zauzima Safetova figurativna kompozicija „Skidanje Isusa sa križa“.

Vatikan je među vrhunskim italijanskim umjetnicima odabrao baš Safeta, Bosanca i Hercegovca, čime su mu kao umjetniku odali veliku čast. Svojim radovima progovara o staroj bosanskoj kući, o prozorima koji pozivaju posmatrača u intimni svijet kojeg kriju zidovi, o Počitelju, gradu koji je prepušten uticajima vremena i ljudima, o razaranju bosanskohercegovačke arhitekture i naslijeđa, o Srebrenici, o ubijanju čovjeka, o stradanju živog i neživog.

Grupna nagrada:

Jim Marshall, sarajevski fotograf rođen u Škotskoj  i Timothy – Tim Clancy, promotor bosanskohercegovačkog turizma i autor nekoliko knjiga o našoj zemlji, rođen u SAD

Jim Marshall, sarajevski fotograf rođen u Škotskoj i Timothy-Tim Clancy, promotor bh. turizma i autor nekoliko knjiga o našoj zemlji rođen u SAD, simboli su pozitivne promocije i poboljšanja imidža Sarajeva kako unutar BiH, tako i širom Evrope i svijeta.

Njihovi nebrojeni projekti i aktivnosti doprinijeli su između ostalog izgradnji percepcije našeg grada kao otvorenog, prijemčivog za sve kulture, rase i nacije, u eri sve češćih tragičnih sukoba u svijetu.

Posebno vrijedi izdvojiti njihov angažman tokom majskih i augustovskih poplava 2014. godine, kada su volonterski i nesebično priskočili u pomoć stanovništvu Šamca, Domaljevca, Maglaja, Zavidovića, Doboja, Papratnice, Željeznog Polja, Begovog Hana i ostalih mjesta u BiH.

Zatim su putem dijaspore osigurali i finansijsku pomoć za poplavljene, za izgradnju i popravku igrališta, vrtića, škola, kuća i ostalih uništenih objekata.

Svoje slobodno vrijeme stavili su na raspolaganje poplavljenim zajednicama, te na terenu proveli više od 60 dana, nerijetko trošeći i vlastite resurse o čemu svjedoče stotine ljudi kojima su na direktan način pomogli.

Jim Marshall je autor nekoliko izložbi fotografija o Sarajevu, od kojih je najpoznatija “Sarajevo, nekad i sad”, koja pokazuje strahote i stradanja, ali i ponovnu izgradnju grada.

Jim i Tim su u BiH došli kao volonteri tokom rata – prvi u mostarsku bolnicu, drugi u sarajevski centar “Vladimir Nazor”, kako bi pomogao djeci sa posebnim potrebama. Obojica su svojom voljom izabrali Sarajevo kao grad u kojem će živjeti.

Kolektivna nagrada:

Udruženje roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992.-1995.

Iz potrebe da se na organiziran i institucionalan način utvrdi istina o zločinima nad djecom Sarajeva pod opsadom, a istovremeno u nastojanju da se zadovolji pravda, na inicijativu roditelja ubijene djece formirano je „Udruženje roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 92.-95“.

Svake godine na 30 lokacija Udruženje obilježava godišnjicu najtežih zločina počinjenih nad djecom Sarajeva. Udruženje je 2012. realiziralo dokumentarni film „A bili su samo djeca“ Avde Huseinovića, koji govori o tragediji najmlađe populacije u Sarajevu.

Te iste godine realizirana je izložba u saradnji sa Armom Tanović Branković i SARTR-om, Izložba predmeta, likovnih radova, igračaka, garderobe i drugih uspomena, koja se vežu za ubijenu djecu. Ove godine navršava se 20 godina kontinuiranog djelovanja ovog Udruženja, kojim su oni slali u škole, a i u svijet, poruke mira, poruke pogubnosti rata, poruke o strašnom bolu nakon ubistva razigranog djeteta.

Ne dozvoljavajući da vrijeme bude put zaborava i negiranja da su njihova djeca ikada živjela, oni su u saradnji sa Institutom za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu dokumentirali monografiju „Zločini nad djecom Sarajeva u opsadi“ i tako čitaocima ove monografije poslali poruke o pticama rano slomljenih krila, o uzaludnosti ratnih sukoba koje djeca ne počinju, a bivaju najviše žrtve rata.

Podijeli: