Hrvatski kompozitor, gitarist, aranžer i dirigent, osnivač ansambla Dubrovački trubaduri, poznat po brojnim velikim muzičkim djelima, koja su izvodili najpoznatiji hrvatski i drugi izvođači popularne, zabavne i ozbiljne muzike. Učesnik brojnih festivala, koncerata i dobitnik brojnih nagrada za životno djelo i umjetničko djelovanje.

Posljednje dvije decenije muzičkog života u Sarajevu i Bosni i Hercegovini, obilježen je u savremenoj muzičko – scenskoj umjetnosti upravo djelima Đele Jusića. Komponovao je muziku za proslavljeni balet „Katarina – Bosanska kraljica”. Njegovo djelo „Dubrovački kantuni” u poratnom periodu proslavilo je Kamerni teatar 55. Predstava rađena prema muzici za ovaj balet izvođena je širom jugoistočne Evrope pa čak i u Parizu. Također, na temelju ove muzike izvedena je i uspješna baletna predstava u režiji Edine Papo u rumunjskom gradu Brašovu.

Krunski uradak uvaženog Počasnog građanina Grad Sarajeva je komponovanje oratorija „Srebrenički inferno”, rijetko – složeno savremeno djelo kojim je uz literarnu podlogu Džemaludina Latića, ovjekovječena planetarna tragedija bošnjačkog naroda u Srebrenici.

Čestitajući Dan državnosti BiH svim prisutnim, Počasni građanin Grada Sarajeva Đelo Jusić, ovom prigodom je istakao: „Ti to možeš i moraš napraviti za BiH! Ovim riječima obratio mi se Gradimir Gojer prije 15 godina, predavši mi poemu Džemaludina Latića, pod nazivom ‘Srebrenički inferno’. Za tri mjeseca napisao sam muziku na stihove ove Đemine poeme. Oratorij ‘Srebrenički inferno“ imao je svoju praizvedbu u Ankari, Sarajevu, Zenici. Molim gradonačelnika Komšića da se ovo djelo jednog dana ovjekovječi na dostojnom snimku, jer u Sarajevu imamo odličan orkestar – Sarajevsku filharmoniju i hor. Slike blijede, riječi nestaju, a muzika ostaje. Muzika je jedini jezik na svijetu gdje se svi razumiju i gdje nema granica.“

Bernard-Henri Levy

Bernard-Henri Lévy, u Francuskoj je rano stekao ugled kao istaknuti novinar, kritičar društva, advokat etike i pravde. Lévy je novinarsku karijeru započeo kao ratni izvještač za Combat, čuvene ilegalne novine čiji je osnivač bio Camus, za vrijeme nacističke okupacije Francuske. Lévy je pokrivao i rat između Pakistana i Indije preko Bangladeša. Vrativši se u Pariz, postao je poznat kao mladi osnivač Škole novih filozofa (Nouveaux Philosophes).

Jedan je od prvih francuskih intelektualaca koji je pozivao na vojnu intervenciju protiv srpske vojske u Bosni devedesetih godina i veoma rano je progovorio o srpskim koncentracionim logorima. Autor je dokumentarnog filma „Bosna“ o agresiji na Bosnu i Hercegovinu, u kojoj portretira Armiju RBiH kao vojsku koja brani čast Evrope i Aliju Izetbegovića, kao borca za kozmopolitizam i slobodu. Naziva ga bosanskim De Gaulleom. Objavio je dnevnik kojeg je vodio tokom rata u Bosni, pod simboličnim nazivom „Ljiljan i pepeo“ u kojem analizira početak ratova na Balkanu. Bernard-Henri Levy u svome dnevniku, 23. maja 1992. godine zapisao je sljedeće:
„Pascal Bruckner u Flori. (…) Pokušavam mu reći da on upravo brka dvije stvari: rat u Hrvatskoj, gdje se sukobljavaju, htjeli to ili ne, dva nacionalizma; rat u Bosni, međutim, gdje se suprotstavljaju jedan nacionalizam i jedan kozmopolitizam koji je čast Evrope“. (Ljiljan i pepeo)

U znak zahvalnosti i poštovanja prema uvaženom francuskom filozofu i intelektualcu Bernardu-Henri Levyju, njegovoj pisanoj riječi i filmskim jeziku kojim je svjedočio o zločinima agresora na BiH, posebno na grad Sarajevo, te niza akcija organiziranih u Parizu za pomoć građanima opkoljenog Sarajeva, građani i Gradsko vijeće Grada Sarajeva, proglašavaju ga Počasnim građaninom.

Bernard-Henri Lévy je kazao da sa velikim emocijama, zahvalnošću i ponosom danas prima priznanje „Počasni građanina Grada Sarajeva“. Dodao je da je isto tako bio počašćen „kada sam usred rata primio priznanje ‘Bosanski ljiljan’ od vašeg predsjednika Alije Izetbegovića“. „Uzbuđen sam što danas, zajedno sa vama, proslavljam sjećanje na antifašizam iz dva rata, iz 1941. i 1992., i što mogu potvrditi zajedno sa vama da nema dvije Bosne i Hercegovine, i još manje tri, i da postoji samo jedna, nedjeljiva Bosna i Hercegovina, čiji je glavni grad Sarajevo“, istakao je Bernard-Henri Lévy.

Predrag Matvejević

Prof. dr. Predrag Matvejević je bosanskohercegovački i hrvatski pisac, publicist, član Akademije nauka i umjetnosti BiH od 2002. godine. Matvejević spada među najprevođenije hrvatske književnike u svijetu. Njegovo najpoznatije djelo, “Mediteranski brevijar” prevedeno je na 23 jezika (samo u Italiji prodano je u više od 300.000 primjeraka). Predrag Matvejević je dobitnik 14 međunarodnih književnih nagrada.

Prof. Matvejević je predavao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te na sveučilištima La Sapienza u Rimu i Sorbona u Parizu. Počasni je potpredsjednik Međunarodnog PEN kluba. Predsjednik je Naučnog vijeća Mediteranskog laboratorija u Napulju. Bio je savjetnik za politiku spram Sredozemlja Evropskog povjerenstva. Nosilac je odlikovanja koje su mu dodijelili predsjednici Republike u Francuskoj (Legija časti), Hrvatskoj (Red Danice hrvatske), te u Sloveniji i Italiji.

Kao književnik i esejist tokom rata u BiH, agresije na našu zemlju, prof. dr. Predrag Matvejević je učinio nemjerljiv doprinos stvaranju ambijenta u svjetskim okvirima za protok istine o agresiji na državu BiH. Bio je jedan od rijetkih evropskih intelektualaca koji je dizao glas protiv zla koje se nadnijelo nad Sarajevo.
Prof. Matvejević je iskazao ponos i čast na ovom priznanju od Sarajeva, grada njegove ljubavi, ali i njegove patnje, naglasivši kako je tri godine studirao u Sarajevu, ali da su ga životni putevi odnijeli na druga mjesta.

”Ova povelja znači za mene puno više nego neka internacionalna priznanja koja sam dobivao. Ja sam za Sarajevo vezan, studirao sam više od pola studija u Sarajevu. Bio sam u Sarajevu kada je gorjela Vijećnica i bilo mi je jako teško. Nikad nije dovoljno izreći lijepih stvari o Sarajevu koliko to ono zaslužuje”, rekao je prof. Matvejević.