Isa-begova zavija u Sarajevu, nastala u vremenu od druge polovine 14. do sredine 15. stoljeća, bila je jedno od središta sakralne kulture u Bosni. Preko nje je u velikoj mjeri uspostavljena temeljna pluriformnost u Bosni. S njom je povezan ukupni razvoj Sarajeva kao kulturnog i političkog središta Bosne. Prema ranijim spominjanjima to je bila monumentalna cjelina. Od vremena podizanja rušena je i obnavljana više puta.
Cjelovito istraživanje šireg prostora Zavije i njezina obnova jesu civilizacijska zadaća najvišeg reda.

Historija gradnji i rušenja

Zavija u naselju Brodac, kako je do sada poznato, prvi put se spominje u vakufnami lsa-bega lshakovića iz veljače 1462. godine. Uspostavljena kao temeljna zaklada Sarajeva, ona je od početka žarište širenja grada i služi kao “konačište siromašnim muslimanima koji su učenici, sejjidi, ratnici i putnici-namjernici:”

Nije poznato kada je tačno ona sagrađena. Prema spomenutom najstarijom poznatom dokumentu bilo je to prije 1462. godine. Predanja bosanskih sufija kazuju da je to bilo čak u drugoj polovini 14. stoljeća.

Zavija je više puta popravljana, više puta rušena u požarima i poplavama i svaki put nakon rušenja potpuno obnavljana. Posebno su zapamćene godine 1697., kada je razorena u požaru, i 1890., kada je poplava uništila više zgrada, a među njima i zaviju. Nakon obnove poslije 1890. godine zadržala se sve do 1957. godine građevina čiji je oblik snimljen 1948. i 1955. godine. Ti nacrti su sačuvani.

Rušenje neposrednog okruženja zavije počelo je u toku II svjetskog rata, a na osnovi planova rekonstrukcije Bembaše, koji su objavljeni 1941. godine. Nacrti za rušenje zavije napravljeni su u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske (1941.-1945.), kada je uništavanje bosanskog graditeljskog naslijeđa bilo pojačano. Provedba plana da se zavija uništi biva konačna u godinama nakon 1950. lzvršni odbor Gradskog narodnog odbora Sarajevo je 23. VI 1950. godine pokrenuo postupak izuzimanja zgrade i zemljišta s ciljem provođenja regulacionog plana grada. I pored javnog negodovanja stručnjaka i građana zavija je 1957. godine srušena, a njeni temelji su zatrpani nanosima zemlje. Ispod preko dva metra visokog nanosa zemlje i betona ostali su i neki od sedam mezarova zavijskih prvaka.

Zatiranjem vidljivih tragova lsa begove zavije nije prestalo razaranje prostora na kome je ona prije više od pet stoljeća utemeljena. Građenje saobraćajnice, brane, benzinske stanice, parkirališta, povremeno korišćenje prostora za prodaju stoke, samo su dio razaranja koje još uvijek traje. Takav odnos prema zaviji jeste i uništavanje krajolika i prirodnih vrijednosti u kanjonu Miljacke.

Rušenje i zatrpavanje Isa-begove zavije i nasilja koja potom slijede predstavljaju primjer uništavanja graditeljskog naslijeđa najviših vrijednosti, što proizvodi nestanak oblikovne i strukturalne osobenosti grada.

Prirodno-graditeljska cjelina Šeher-ćehajina ćuprija-Šehova korija

Isa-begova zavija je smještena u tjesnacu rijeke Miljacke, gdje okomite stijene dodiruju desnu i lijevu stranu korita rijeke, gdje je mjesto gaza s jedne na drugu obalu. (“Brodac”, ili “brod” su oznake prijelaza s jedne obale na drugu. A to je simbolički smisao puta u svakom svetom nauku: preći i dosegnuti drugu stranu.) Prema mjestu na kome je podignuta ona označava kapiju i prijelaz. Prema vremenu podizanja ona je temelj, a prema sadržaju usmjeritelj nastanka i razvitka grada. Nabrajanje građevina koje lsa-beg Ishaković uvakufljuje za potrebe zavije nedovoljno je za odgovor na pitanje kako je ona tad izgledala. Kada je 1660. godine boravio u Sarajevu, Evlija Čelebija je izbrojao 47 zavija, od kojih neke i navodi, ali u svom putopisu daje opis samo mevlevijske zavije u naselju Brodac, “na mjestu lijepom kao rajska bašča”. U to doba avlija zavije je jedno od izletišta Sarajlija. Za samu građevinu kaže: “lma dvoranu za obrede derviša (sima-hane), sobu za razgovor (mejdan) i sedamdeset-osamdeset prostranih derviških ćelija s galerijom gdje derviši sviraju (mutreban), s kuhinjom (imaret) i trpezarijom.”

Rijeka, stijene, mnoštvo različitih, među njima i rijetkih, biljnih vrsta učinili su taj prostor odabranim za izgradnju zavije.

Poznati oblik zavije razlikuje se od opisa raskošne i velike građevine, koje donose Evlija Čelebija i sarajevski pjesnik iz 17. stoljeća Rešid- efendija. Prije posljednjeg rušenja cjelinu su činili: građevina zavije, avlija sa mezarjem ograđena zidom prema ulici, temelji šadrvana i ahar.U zavodu za zaštitu kulturnog, historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine sačuvan je arhitektonski snimak cjeline prije njenog rušenja. Kroz drvenu dvokrilnu kapiju na avlijskom zidu, sa osam stepenika iza nje, silazilo se sa ulice u avliju zavije. Avlija je bila iznad same Miljacke, kojoj se prilazilo ispod zida semahane. Sama zavija je bila sa dva zida, od kojih je jedan bio bez otvora, zatvorena prema ulici i vanjskom prostoru. Usmjerenost svih prostorija prema Miljacki, što je istovremeno smjer kible, i prema avliji postignuta je njihovim smicanjem u pravcu sjever jug, što je proizvelo jednostavnu, ali neuobičajenu prostornu kompoziciju. Na istočnoj strani je prostor pravougaone osnove, veličine 11, 89 m x 7,90 m, u koji su u prizemlju smješteni ostava i mejdan, a na spratu jedna soba i semahana; na njega se prema zapadu veže manja pravougaona osnova hajata, veličine 4,13 m X 7,69 m, a potom slijedi osnova mutvaka u prizemlju i divhane na spratu, veličine 4,02 m X 4,57 m. Različitim visinama i razuđenošću krov slijedi razuđenost građevine. Zgrada je postavljena na kamenim temeljima; zidovi su od ćerpiča, sa drvenim hatulama, a krov je pokriven ćeramidom.

Prostor zapadno od zavijske avlije bio je uređen kao cvijetnjak. Visoki jablanovi naglašavali su slikovitost otvaranja tjesnaca prema prostorima na zapadu, na kojima se razvio grad. U tom dijelu je od 1835.-1840. sagrađena džamija, koja je srušena u poplavi 1860. godine. Ona nije obnovljena.

Neposredno uz zaviju, iznad korita Miljacke, bila je Šabanova kahva, a do nje drveni most, koji je vodio na drugu obalu Miljacke prema Babića bašči i groblju na Alifakovcu, a onda, stazom kroz visoko rastinje, uzvodno prema Šehovoj koriji, uzvisini u sred šume na kojoj su dva derviška mezara. Spominje se i građevina koju neki zovu mevlevijskom zavijom, neki Ijetnom zavijom, a neki Šehovim čardakom. Uz put od zavije do Šehove korije bila su mjesta posebnog sakralnog značenja (pećina, vrelo Ebu Hajat, Šehov čair itd.), pa je cijeli taj prostor neodvojivo vezan za zaviju.

Posebno značenje cjelini daje osobenost prirodnog okruženja. Kanjon rijeke je sačinjen od skoro okomitih stijena sa pećinama i plodnih padina brežuljaka. Radi neponovljivosti i obilja biljnih vrsta koje su zastupljene na tom malom prostoru savremeni istraživači ga nazivaju “prirodnim botaničkim vrtom”. Niz padine se spuštaju grmovi jorgovana i izmjenjuju se sa rujevinom, crnim grabom, crnim jasenom, krkavinom, krušinom kamenjarskom, trobridnom žutilovkom, te rijetkim i endemskim vrstama: ujhelovom šašikom, uskolisnim šebojem i zvončacom, bosanskom mišjakinjom itd. Uz supramediteransko bilje žive i rijetke zajednice stepskih trava: kovilja i vlaska, a uz njih desetak vrsta endemskih trava i cvijeća, među kojima su najzanimljiviji petoprsta i bjelolisna hudovičica, salep, kaćun, prekrasna orhideja, gospina papučica itd.

U šumamama kojima su obrasle padine kanjona Miljacke utočište su našle neke vrste drveća koje uobičajeno žive na daleko većim nadmorskim visinama, među kojima su posebno vrijedne skupine sive jošike, crnog graba i uskolisne šašike, hrasta medunca i hrasta kitnjaka, bijele i krhke vrbe, sive vrbe itd.

Pravni status prostora

Gradski zavod za zaštitu i uređenje spomenika kulture je rješenjem br. 520/76 od 10.12.1976. godine utvrdio da Ulica Bembaša ima svojstvo spomenika kulture i da se štiti kao prostorna i građevinska cjelina. U rješenju je istaknuto da se sve odredbe propisa o zaštiti kulturno-historijskog naslijeđa primjenjuju i na sam prostor ulice (kolovoz i pločnik), u čemu je sadržana obaveza štićenja zatrpanih zidova zavije i harema. Sve katastarske čestice koje su nabrojane u rješenju, uključujući i građevine, upisane su u zemljišne knjige Općinskog suda i kao spomenici kulture ambijentalnog značaja.

Mjere zaštite i predstavljanja vrijednosti prostorne cjeline Bembaša bit će određene u regulacionom planu, čija je izrada u toku, u skladu sa Zakonom o prostornom uređenju i Zakonom o zaštiti i korišćenju kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa.

I pored utvrđene pravne zaštite prostorna cjelina Bembaša izložena je uništavanju i nakon rušenja zavije. Nezakonito je sagrađen veći broj građevina, među kojima je po neprimjerenosti sadržaja i oblika i opasnosti za prirodne i graditeljske vrijednosti cjeline posebno istaknuta benzinska pumpa. Kolska saobraćajnica koja vodi prema Palama dijelom je sagrađena iznad samih zidova zavije i u cijelosti je neopravdana i opasna, s obzirom da u tom vrijednom prostoru potiče pojavu brojnih klizišta, koja mogu dovesti do pregrađivanja Miljacke i uništavanja oblikovnih i bioloških osobenosti kanjona. Izgradnja hotela, stambenih kuća, rekreacionog centra predstavlja trajuće oblike uništavanja prostora.

Pristupi obnovi Isa-begove zavije 

Još od njenog rušenja među stručnjacima je prisutno pitanje o načinu predstavljanja i zaštiti prostora Isa-begove zavije. Odgovor na pitanja stručnjaka dali su građani osnivanjem Udruženja za obnovu Isa-begove zavije, čiji je cilj obnoviti zaviju na istom mjestu i u istom obliku.

Nakon osnivanja Udruženja građana započeli su pripremni analitički i projektantski radovi. U Kantonalnom zavodu za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo osnovana je stručna komisija za obnovu zavije.

Zadaća komisije je da osigura znanstvenu zasnovanost poduhvata obnove u skladu sa najuspješnijim iskustvima i znanjima te vrste u svijetu.

Komisija je utvrdila opravdanost i neophodnost rekonstrukcije Isa-begove zavije. Kriteriji koji su prethodili donošenju takvog stava zasnovani su na određenju njenog značaja, načina rušenja, vremena rušenja, postojanja dokumenata na osnovi kojih je moguće izvesti rekonstrukciju (geodetski snimci, fotografije, arhitektonski snimci, zapisi, svjedočenja građana koji pamte zaviju itd.).

Budući da je zavija više puta rušena i obnavljana postavlja se pitanje izbora pravog oblika i mjesta njene rekonstrukcije. Komisija je, s obzirom na raspoloživu dokumentaciju, odlučila da, prije utvrđivanja načina rekonstrukcije zavije i predstavljanja historijske slojevitosti njene cjeline, budu provedena istražna arheološka iskopavanja. Predloženo je da prvi iskop bude napravljen uz obalu Miljacke na mjestu gdje je, prema raspoloživoj dokumentaciji, mogla biti zavija. Dalji tok radova bit će utvrđen na osnovi arheoloških nalaza.

Arheološko iskopavanje 1999. godine 

Na osnovi starih geodetskih snimaka, fotografskog materijala, pisanih svjedočenja i kazivanja ljudi koji pamte posljednji oblik zavije donesena je odluka da se pristupi arheološkim istraživanjima. Dana 1. 06.1999. godine otpočela su probna iskopavanja na prostoru ukupne dužine 28 m, širine između 3 m i 2,10 m i dubine do 5,46 m. U podužnom presjeku iskopa uočeno je pet različitih hronoloških slojeva, od kojih su gornja tri dio konstrukcije stare i nove saobraćajnice i ne sadrže značajnije komade građevinskog ili drugog materijala koji bi mogli predstavljati upućivanje na očekivane tragove zavije.

Nakon njih, na dubini od 4,25 m, pojavljuje se sloj tamnosmeđe zemlje izmiješan sa dosta gareži, debljine 0,30-0,50 m. Ispod tog nanosa u sloju crvenice izmiješane sa riječnim oblucima, nađeni su ostaci tri zida i jedne građevine manjeg pravokutnog presjeka u krajnjem istočnom dijelu iskopa. S obzirom na veličinu iskopa nije bilo moguće otkriti cijele duljine zidova. Od istoka prema zapadu proteže se zid otkrivene duljine 15,5 m, najveće sačuvane visine 1,20 m, ukupne širine sa temeljima 1,1 m. Zid je građen od sitnozrnastog krečnjaka i vezan je krečnim malterom. Južno lice zida bilo je sagrađeno od klesanog kamena, debljine 0,20 m, postavljenog u pravilne redove. Sa sjeverne strane kamenovi su grubo priklesani i u temeljnom dijelu se proširuju u sokl. Na taj zid pod pravim uglom prema sjeveru naliježu, na međusobnoj udaljenosti od 13,5 m, dva druga djelimično otkopana zida, od grubo klesanog kamena.

Na krajnjem istočnom dijelu iskopa nađen je objekat, kojeg čine četiri zida od blokova lomljenog kamena, sačuvane visine 1,40 m. Unutarnji prostor objekta je obrađen slojem krečnog maltera i ima osnovu veličine 1,0 m x 1,30 m.

Provedena arheološka iskopavanja nisu dovoljna za donošenje konačnih zaključaka o naravi graditeljske cjeline čiji su zidovi nađeni, niti o vremenu njezine gradnje. Jasno je da zidovi ne pripadaju posljednjoj građevini lsa-begove zavije, što je, s obzirom na brojna građenja i rušenja, i očekivano. S obzirom na to, neophodno je proširiti arheološka istraživanja.

Sljedeći pothvati

• Nastaviti arheološka istraživanja do otkrivanja dovoljno podataka za utvrđivanje oblika i smještaja objekata koji su činili zaviju.
• Obustaviti izgradnju svih novih objekata i promjenu namjene prostora od Šeher-ćehajine do Kozije ćuprije oglasiti ništavim sva odobrenja za građenje izdata suprotno režimu zaštite prirodno-graditeljske cjeline Bembaša, utvrđenom rješenjem Gradskog zavoda za zaštitu i uređenje spomenika kulture br. 520/76 od 10.12.1976. godine.
• Regulacionim planom utvrditi mjere zaštite i prostorno rješenje za prirodno-graditeljsku cjelinu od Šeher-ćehajine do Kozije ćuprije.
• Predložiti Komisiji za zaštitu nacionalnih spomenika u Bosni i Hercegovini, utemeljenoj na osnovi Anexa 8 Okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, potpisanog u Daytonu, da prostor od Šeher-ćehajine do Kozije ćuprije upiše na listu nacionalnih spomenika.
• Na osnovi regulacionog plana izraditi detaljni urbanistički projekat predstavljanja arheoloških nalaza i rekonstrukcije sadržaja Isa-begove zavije u Sarajevu.
• lzraditi projekat revitalizacije prostora od Šeher-ćehajine do Kozije ćuprije.
• Predvidjeti izmještanje kolske saobraćajnice u dijelu gdje prelazi preko zidova zavije i potpunu promjenu režima saobraćaja u ostalom dijelu saobraćajnice.
• Sve građevine koje su podignute u suprotnosti sa stupnjem vrijednosti cjeline ukloniti. Provesti sustavno istraživanje, uključujući i arheološka iskopavanja kako bi se utvrdila mjesta svih značajnijih građevina na prostoru od Šeher-ćehaijine ćuprije do Šehove korije.
• U pothvat obnove uključiti odgovarajuće stručnjake, ustanove i organizacije iz zemlje i svijeta

Zaključci

• Zavija je srušena nasilno. Čin njenog rušenja nikada nije prihvaćen kao dio tokova razvitka grada, svjedoci njenog postojanja još su živi, a mjesto i oblik poznati, što rekonstrukciju čini mogućom i znanstveno opravdanom.
• Obnova Isa-begove zavije predstavlja simbolički čin povezivanja temelja i od njeg uspostavljenog toka u razvoju grada. Ona je više urbanistički čin obnove strukture grada nego puka obnova oblika. S obzirom na takav pristup bitno je da zavija bude sagrađena na istom mjestu na kome je bila. Tačno utvrđivanje visinskih i prostornih koordinata bit će moguće nakon arheoloških istraživanja. Ta istraživanja ukazat će i na stupanj očuvanosti temelja, a mogu otkriti i neke druge do sada nepoznate pojedinosti.
• Obnova Isa-begove zavije predstavlja prvi korak u obnovi područja prirodno-graditeljske cjeline od Šeher-ćehajine ćuprije do Šehove korije.

Podijeli: