• 09 May, 2014

Obraćajući se zvanicama iz političkog, javnog i kulturnog života grada i zemlje te predstavnicima diplomatskog kora, gradonačelnik Sarajeva prof. dr. Ivo Komšić je na svom prvom zvaničnom prijemu u Vijećnici kazao: „Danas je 9. maj, Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope. Evropske zemlje i narodi su se objedinili na ovoj pobjedi i u temelj svoje budućnosti i  razvoja postavili nove vrijednosti – slobodu svakog čovjeka, jednakost svih naroda, solidarnost i razumijevanje među njima, te demokraciju kao način ostvarivanja tih vrijednosti. Otvarajući danas svečano sarajevsku Vijećnicu, našu Vijećnicu, potvrđujemo da su se te evropske vrijednosti objedinile na njoj, da su dobile još jednu dimenziju i formu, a to je njena raskošna ljepota".

Vijećnica sama po sebi, svome stilu i izradi svjedoči svjetsko jedinstvo različitosti, ona na sebi objedinjuje susret različitih kultura i civilizacija, različitih stilova, upravo ono što je povijesni temelj opstojnosti naše zemlje, ljepota našega grada i našega življenja. Također, naša Vijećnica svjedoči otpornost i neuništivost ovoga grada i njegovih građana, njihovu snagu i želju da se život obnavlja uvijek u ljepšem obliku bez obzira na teškoće i stradanja kroz koja prolazi.

[WPIMPINLINE:grupna%20glavešine.JPG]

Otvarajući Vijećnicu nakon 18 godina obnove, vraćamo je ustvari njenim građanima u onom obliku i sjaju u kome su je oni  izgradili prije 120 godina. Ona pripada njima jer je nose u svome pamćenju, s njom se identificiraju i ponose. Ona je bila riznica naše povijesti, središte znanja i kulture. Građani Sarajeva su svoje živote žrtvovali braneći je, zajedno sa vatrogascima, od razaranja i uništenja, u noći između 25. i 26. avgusta 1992. godine. Izgorilo je 80 procenata knjižnog fonda i značajnih povijesnih dokumenata, te zgrada u cjelini, od podova do kupole i krovne konstrukcije.

Prije toga, Vijećnica je odolijevala vremenu, preživjela jedan Balkanski i dva svjetska rata. Njena gradnja je započela davne 1892. godine a završena 1894. Prve nacrte za njenu izgradnju izradio je Karlo Paržik, ali oni nisu prihvaćeni. Projektovanje i izgradnja su povjereni tadašnjem čuvenom bečkom arhitektu Alexandru Witteku. Nezadovoljan količinom prirodnog svjetla koje je prolazilo u unutrašnjost zgrade, Wittek je tragično okončao svoj život. Radove na Vijećnici je nastavio zagrebački arhitekt Ćiril Iveković, sa 29 godina, i uz male promjene izgradnju Vijećnice završava 1894.godine.  Svečano otvaranje je bilo dvije godine kasnije, nakon useljavanja Gradskog poglavarstva. Vijećnica je bila jedan od najskupljih objekata toga vremena, koštala je oko milion kruna i finansirana je iz tadašnje gradske općine.

Obnova Vijećnice je počela 1996., stotinu godina nakon njenog otvaranja i rađena je po projektu naših projektanata, Smaje Mulaomerovića i Ferhada Mulabegovića, koji su za to svoje djelo dobili ove godine Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva. Obnova se odvijala  u četiri faze. Prve dvije su zaštitile objekat  od daljnjeg propadanja i statički ga stabilizirale horizontalno i vertikalno. Treća faza je obuhvatila grube građevinske radove, unutarnje i vanjske, te rekonstrukciju i restauraciju fasade. Četvrta je obuhvatila unutarnje zanatske radove i rekonstrukciju enterijera, što je bio najzahtjevniji posao u cijeloj obnovi. Prvu fazu je financirala Vlada Republike Austrije, drugu fazu Evropska unija, treću fazu Kraljevina Španije, Mađarska, te mnogobrojni donatori gradovi, ambasade, biblioteke, udruženja. Četvrta i najskuplja faza je financirana iz IPA fondova Evropske unije. Za sve ovo vrijeme  Grad Sarajevo, odnosno Gradska uprava  je lider u pokretanju  obnove Vijećnice i glavna domaća institucija preko koje se obnova odvijala.

[WPIMPINLINE:prijem%20i%20vijecnici%201.JPG]

Naša stalna briga i strepnja nad Vijećnicom je samo dio neraskidive povijesne veze grada s njom. Nakon izgradnje Vijećnice prije 120 godina, stvoreni su uvjeti da se grad ojača kao administrativno središte i  dobije veće upravljačke ovlasti. Tako će već 1899. godine Sarajevo kao grad dobiti novi Statut  po kome će postići status glavnog grada – Gradsko poglavarstvo će imati 27  zastupnika, 12 muslimana, 6 pravoslavaca, 6 katolika i tri Jevreja. Vijećnica je sve do 1949. godine bila sjedište gradske uprave grada Sarajeva, a tada je ustupljena na korištenje Narodnoj biblioteci Federalne BiH. U međuvremenu Vijećnica je imala više funkcija i korisnika, bila je sjedište Okružnog suda Sarajevo i Muzej Sarajeva, a od 1910. do 1914. godine bila je i sjedište Bosanskohercegovačkog sabora. Projekat današnje obnove Vijećnice također je predvidio višefunkcionalnost Vijećnice, tj. prostor za Gradsko vijeće i upravu Grada, prostor za biblioteku i muzej. Vijećnica je obnovljena upravo po ovome projektu i sa ovakvom trostrukom namjenom.

Paljenje i uništavanje Vijećnice je zločinački čin koji je proveden pod opsadom  grada a koja je trajala preko 1400 dana. Pri tome je ubijeno oko 11.000 građana, od toga oko 1.500 djece. Za taj zločin neki su već osuđeni, a glavnim akterima se još sudi u Međunarodnom sudu u Hagu. Mi koji smo preživjeli znamo da se zločin ne može pripisati niti jednom narodu kao kolektivu. Toliko smo trpili i pretrpjeli da možemo razlikovati zločince od nedužnih i da možemo razlikovati prošlost od budućnosti.

Naša Vijećnica je simbol naše snage da prevladamo prošlost i naše želje za drugačijom i ljepšom budućnošću. Tu budućnost želimo graditi sa svima koji su u stanju suočiti se s prošlošću onako kako se ovo prelijepo zdanje suočilo s njom. Vijećnica je dobila zadivljujuću formu susreta  različitog. Ona također svjedoči o snazi razumijevanja i solidarnosti koje su nam pružili Evropa i svijet, i svi koji su doprinijeli njenoj obnovi. I ovom prilikom se zahvaljujem svima, u ima građana Sarajeva, Gradskog vijeća i Gradske uprave, te u ime svih onih koji će ove raskošne prostore staviti u funkciju.

Također, zahvaljujem  svim izvođačima radova koji su svoje znanje i umijeće  ugradili u ovaj objekat. Sve što je urađeno na Vijećnici uradili  su naši ljudi i domaće firme.

Posebnu zahvalu želim uputiti projektantima obnove i nadzorima koji su kontrolirali da se svaki detalj, svaka boja uradi i ugradi prema projektu.

Podijeli: