• 08 Apr, 2020

SARAJEVO, 8. travnja (FENA) - "Sasvim je izvjesno da pandemija izazvana virusom SARS-Cov-2 predstavlja najveću krizu i poremećaj globalnih razmjera nakon Drugog svjetskog rata", ocijenio je u razgovoru za Fenu ekspert za sigurnost s Fakulteta političkih znanosti u Sarajevu prof. dr. Mirza Smajić.

Prema njegovim riječima, nekontrolirano širenje infekcije proizvelo je stanje humane nesigurnosti, odnosno poremećaj svakodnevnice i funkcioniranja konstruktivnih društvenih, ekonomskih, sigurnosnih, socijalnih, zdravstvenih i drugih mreža.

S druge strane, a uzimajući u obzir relevantne znanstvene analize i prognoze, čovječanstvo se na početku 21. stoljeća suočava sa sve većim i složenijim krizama izazvanim prirodnim, tehničko-tehnološkim ili antropološkim uzrocima.

- Ovakve procjene zasigurno predstavljaju veliki izazov u iznalaženju odgovarajućeg institucionalnog odgovora čovječanstva za prevenciju, ublažavanje ili saniranje mogućih posljedica koje utječu na kvalitetu života ljudi u društvu. Iako svaka kriza, a posebno trenutna pandemija Covid-19 po svojim karakteristikama je specifična i različito se percipira od strane država, ipak zajedničke karakteristike svih kriza, pa i ove, se ogledaju u proizvodnji nesigurnosti, neizvjesnosti i mogućim negativnim posljedicama na sve segmente društvenog života. Krizu je vrlo teško predvidjeti, ali konstantnim kvalitativnim mjerenjima prijetnji i kvantitativnim mjerenjima sposobnosti kretanja tih prijetnji moguće je ublažiti posljedice ili povećati stupanj prevencije - smatra prof. Smajić.

Ističe da se na današnjem stupnju razvoja globalne društvene zajednice može konstatirati da apsolutne sigurnosti nema. Sigurnost se može shvatiti kao stanje u kojem je osiguran uravnotežen fizički, duhovni, društveni i materijalni opstanak pojedinca i društvene zajednice u odnosu prema drugim pojedincima, društvenim zajednicama i prirodi. U tom kontekstu, neophodno je uspješno vršiti procjene, klasifikacije, mjerenja i upravljati rizicima u suvremenim uvjetima.   

Kada je u pitanju upravljanje krizom izazvanom infekcijom Covid-19 na području Bosne i Hercegovine, prof. Smajić smatra da se može reći da je rizik prepoznat i da su pravodobno poduzete mjere sukladno važećim nacionalnim i međunarodnim propisima i pravilima. 

Međutim, sa stanovišta države Bosne i Hercegovine vladaju određene specifičnosti koje se ogledaju u organizaciji i funkcioniranju ne samo sustava sigurnosti (sustava zaštite i spašavanja) već i zdravstvenog, odnosno higijensko-epidemiološkog ustroja.

Kako navodi, nominalno u Bosni i Hercegovini postoje institucionalni akteri i normativni okviri, ali su oni disperzirani na kantonalne i entitetske razine, dok se državna razina bavi koordinacijom aktivnosti.

- Nažalost, i ova kriza je pokazala da je kanton ili entitet postao oblik života, a što se u praksi ogleda u nesinkroniziranim i partikularnim odlukama i procjenama stožera na svim razinama. Ipak, imajući u vidu raznovrsnost sustava, ali i deficite u opremljenosti sigurnosno-zdravstvenog sektora u Bosni i Hercegovini, pokazalo se da i se s ograničenim sredstvima poduzimaju odgovarajuće mjere i aktivnosti na zaustavljanju širenja infekcije. Ovdje posebno treba naglasiti dodatnu činjenicu da se Bosna i Hercegovina suočava i s problemom ilegalnih migracija. Svakako da odluka o „uklanjanju“ s ulica i zbrinjavanje migranata u centre predstavlja ispravan mehanizam upravljanja trenutnom krizom sa sigurnosnog, ali i humanitarnog, zdravstvenog gledišta. Posebice što ne postoji, ili je teško utvrditi zdravstveno stanje svih migranata, odnosno stvoriti jedinstvenu epidemiološku sliku u pogledu infekcije Covid-19 i mogućeg širenja na rezidentno stanovništvo - rekao je prof. Smajić.

Iako sve sigurnosno-zdravstvene strukture na svim razinama u Bosni i Hercegovini čine profesionalne napore u suprotstavljanju aktualnoj krizi, ipak partikularni odgovor i nedostatak jedinstvenog konsolidiranog i koherentnog pristupa upravljanja krizom otežava ili usporava proces borbe protiv Covid-19 pandemije.

Prof. Smajić smatra da ovaj proces zahtijeva bezuvjetnu interakciju znanja, moći i htijenja svih relevantnih aktera na nacionalnoj, regionalnoj i globalnoj razini djelovanja.    

Na kraju, smatra da se može izdvojiti nekoliko ključnih preporuka za unapređenje mehanizama upravljanja aktualnom krizom, ali i budućim kriznim situacijama. 

Prema njegovom mišljenju treba pokrenuti inicijativu za donošenje odluke o upravljanju sigurnosnim rizicima, odnosno uspostava registra sigurnosnih rizika u Bosni i Hercegovini. U okviru toga izvršiti gradaciju stanja sigurnosti u državi na osnovu izvršenog mjerenja, analize i klasifikacije sigurnosnih rizika (uspostava sigurnosnih razina). Ovi akti trebaju biti zajednički na svim razinama i usklađeni s međunarodnim standardima i propisima.

Zatim trebalo bi pokrenuti procedure na državnoj razini za donošenje jedinstvene metodologije za izradu stanja  sigurnosti države Bosne i Hercegovine, određivanje minimalnih, uvažavajući ustavnu strukturu BiH, uvjeta nacionalnih/državnih standarda i procedura, koje će biti obvezujuće za sve razine u slučaju pojave novih kriza, zatim kontinuirano i bezuvjetno jačati kadrovske i materijalno-tehničke kapacitete sektora sigurnosti i obrane, a posebno sektora zaštite i spašavanja te raditi na utvrđivanju novog kanala komuniciranja i jasnom detektiranju mogućih problema u komunikaciji u kriznim situacijama, a s ciljem izbjegavanja određenih problema u izvorima, prenošenju i konzumiranju informacija (fake news). 

 - Implementacijom navedenih preporuka Bosna i Hercegovina bi u skoroj budućnosti imala pretpostavke za kreiranje učinkovite i eficijentne strategije upravljanja krizama - zaključio je prof. Smajić u razgovoru za Fenu.

Podijeli: