• 17 Jun, 2020

Najznačajnije promjene nastale dolaskom austrougarskih okupacijskih snaga vidljive su u Sarajevu, koji je ostao u funkciji glavnog grada pokrajine i u koji je nova uprava ulagala najviše. Nije prošla ni godina dana od zauzimanja grada kada je 8. kolovoza 1879. godine izbio veliki požar u kojem su izgorjele 304 kuće, 434 dućana i 136 drugih zgrada, između kojih 4 džamije, katolička crkva, njemački konzulat, Tašlihan, Đulov han, Hanikah i sinagoga…

Ovaj požar je otvorio veliki prostor za izgradnju po novim urbanističkim i arhitektonskim pravilima i stilovima, novih gradskih, kulturnih i obrazovnih institucija (Gimnazija, Učiteljska škola, Zanatska škola, Zemaljski muzej, kulturna društva, kazalište, glazbene i operne predstave). Već 1918. godine grad je imao 7274 stambene zgrade, od kojih su mnoge bile prava remek djela poznatih arhitekata tog doba.

Posebnu pozornost su pridavali vanjskoj dekoraciji zgrada, gdje su pokušali napraviti pomak u odnosu na dotadašnji stil osmanske gradnje, uz uvjet da taj pomak i dalje bude prihvatljiv oku stanovnika i previše nenametljiv. Tako se većina njih odlučuje za način dekoriranja fasade objekta kojim ispoljavaju stilske elemente preuzete iz pseudo-maurskog stila. Trend je kulminirao u objektu Gradske vijećnica u Sarajevu, rad arhitekata Aleksandara Viteka i Ćirila Ivekovića: kolosalnih proporcija i studiozno obrađenim detaljima, a izuzetan dekorativno-stilski tretman nazočan na vanjskom ukrašavanju zgrade, u velikoj mjeri prenijet je i u interijer.

Pored Gradske vijećnice u Sarajevu, širom Bosne i Hercegovine su se gradile slične zgrade: Hotel i Vijećnica u Brčkom, Hotel Neretva i Gimnazija u Mostaru, Fejzija medresa u Travniku i Šerijatska škola u Sarajevu su također vrijedni primjeri ove stilske tendencije. Iz epohe Fatimida, s prostora Magreba, preuzeti su neki elementi umjetničkog oblikovanja plastike i slikane dekoracije, poput polihromije fasade s prugama crveno-žute boje, zatim uporaba stalaktitne plastike, ornamentiranje reljefnom keramikom i slično.

Međutim, izbor boje na fasadama ovih zgrada nije bio isključivo vezan za pseudo-maurski stil, već su upravo u tom stilu vlastodršci prepoznali mogućnost “brendiranja” njihovih najbitnijih zgrada bojama okupiranog područja Bosne. Od nekoliko inačica grbova koji su korišteni ili pripisivani Bosni u srednjem vijeku suvremeno Habsburško Carstvo izabralo je grb Rame iz XII i XIII stoljeća. Službeno je dodijeljen 1908. godine nakon aneksije Bosne i Hercegovine. U zlatnom polju, iz lijevog ruba izlazi u crveno oklopljena savijena ruka koja drži srebrnu sablju zlatne drške. Grb je okrunjen krunom od heraldičkih ljiljana. Uz preuzeti grb je kreirana i zastava Bosne s bojama koje su bile prepoznatljive, a koje su se sakrivale i na ovom grbu, crvenom i žutom. Na ovaj način, austrougarska uprava je “markirala” zgrade od velike važnosti, a većina tih zgrada je i do danas zadržala boje svoje fasade u bojama zastave nekadašnje okupirane Bosne.

Autor: Tarik Jažić

Podijeli: