Dan koji Sarajevo nikada neće zaboraviti: 33 godine od najtežeg granatiranja tijekom opsade

22 Jul, 2026

Danas se navršavaju 33 godine od 22. srpnja 1993. godine, dana koji je ostao zapisan kao najintenzivnije granatiranje Sarajeva tijekom opsade. Tog dana na grad je isaljeno 3.777 granata, što predstavlja najveći broj artiljerijskih projektila ispaljenih u jednom danu tijekom 44 mjeseca opsade.

Za građane Sarajeva taj nadnevak simbolizira jedan od najtežih trenutaka u povijesti grada. Tijekom samo 24 sata, granate su gotovo neprekidno padale na stambena naselja, javne ustanove i gradske ulice. U prosjeku, svake minute više od dvije granate pogađale su različite dijelove Sarajeva, stvarajući razaranja i odnoseći ljudske živote.

Opsada Sarajeva trajala je od 5. travnja 1992. do 14. drosinca 1995. godine i predstavlja jednu od najduljih opsada jednog glavnog grada u suvremenoj povijesti. U tom razdoblju na grad je ispaljeno oko 50.000 tona artiljerijskih projektila različitih kalibara. Razaranja su zahvatila gotovo sve dijelove Sarajeva – od stambenih naselja i infrastrukture do kulturnih, obrazovnih i vjerskih objekata.

Najteže posljedice pretrpjeli su građani. Tijekom opsade ubijena je 11.541 osoba, među kojima i 1.601 dijete, dok je više od 56.000 ljudi ranjeno. Žrtve su bili civili svih životnih dobi i nacionalnosti, koji su svakodnevno bili izloženi granatiranju i snajperskoj vatri.

Iako su mnogi predviđali da će grad brzo pasti, Sarajevo je izdržalo gotovo četiri godine opsade. Zahvaljujući hrabrosti svojih branitelja i istrajnosti građana, sačuvani su sloboda, dostojanstvo i duh zajedništva po kojem je Sarajevo oduvijek bilo prepoznatljivo.

Za zločine počinjene nad građanima Sarajeva tijekom opsade, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju pravosnažno je osudio najviše političke i vojne predstavnike Republike Srpske, među kojima Stanislava Galića, Dragomira Miloševića, Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

Grad Sarajevo danas odaje počast svim ubijenim i ranjenim sugrađanima, s posebnim pijetetom prema nevino stradaloj djeci. Čuvanje sjećanja na žrtve i njegovanje istine o opsadi ostaje trajna obveza prema budućim generacijama, kako se ovakva stradanja nikada i nigdje više ne bi ponovila.