Mufid Garibija za Sarajevo.ba: Bistričku postaju su gradili Eiffelovi učenici – njena obnova je povijesno važna!

29 Nov, 2019

Staru Bistričku stanicu gradili su majstori koji su bili učenici čuvenog francuskog konstruktora Aleksandra Gustava Eiffela, kaže u razgovoru za Sarajevo.ba Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i vrsni poznavatelj povijesti grada.

Grad Sarajevo je ovaj nacionalni spomenik BiH otkupio od etažnih vlasnika i pokrenuo njegovu obnovu. Garibija ističe da se radi o vrlo važnom povijesnom objektu koji je nekada bio jedan od najvažnijih infrastrukturnih građevina za razvoje moderne BiH i Sarajeva. Obnova postaje, kako navodi, budi emocije i divne uspomene na popularnog Ćiru.

- Željeznička pruga je zasigurno najveća investicija u BiH iz austrougarskog razdoblja. Naš grad određen je kao čvorište, gdje su se prema planovima civilnih i vojnih stručnjaka, izgradili pravci koji su se zvali Sjeverna, Južna i Istočna pruga. Planovi za Istočnu prugu prema Višegradu pokazivali su da ta teška trasa nije isplativa, jer je skupa i zahtjevna. Austro-Ugarska monarhija, tadašnja velesila, nije se bojala upustiti u realizaciju strategijski bitne rute, pa se inzistiralo na toj dionici zbog logističke veze prema Srbiji, a kasnije je i u trgovinskom smislu značajno doprinijela ekonomskom jačanju naše države – pojašnjava Garibija za Sarajevo.ba.

Šta je rekao car Franjo Josip

Povijesno je dokazano i zapamćeno, kako navodi da se tada zemaljska vlada žalila monarhiji kako je to „preskup projekt“, pa su se obratili i caru Franji Josipu zbog velikog broja tunela i mostova. Na to im je on poručio: “Ako metar pruge košta i kilogram zlata, ima da je pravite.”

Pruga koja je spajala istočnu Bosnu sa Sarajevom, protezala se kroz kanjon Miljacke sve do Višegrada, a na njoj su probijena čak 64 tunela. Željezničke postaje postavljale su se na svim poznatijim mjestima, a bile su slične, stil gradnje se uklapao u mjesta kroz koja je prolazio.

„Gradnja Istočne pruge trajala je tri godine, od 1903. do 1906. godine. Bistrička postaja je građena u alpskom stilu, imala je svoje perone i postala je središnje prometno mjesto starog dijela grada Sarajeva. Završetkom gradnje postaje na Bistriku, u ponedjeljak 4. srpnja 1906. godine, pušten je u promet popularni Ćiro i počelo se prometovati ovom prugom, na zadovoljstvo svih građana Sarajeva, ali i cijele monarhije. Objekt je, pored čekaonice, imao i šaltere, prostorije za otpravnika i šefa postaje, jedan manji objekt za podmazivanje, punjenje vode, bile su postavljene i slavine na postajama s vodom i manje skladište za ugalj. Postaja je rađena od cigle s inicijalima A. B., odnosno s ciglane Augusta Brauna, postavljeni su drveni hrastovi elementi na fasadi, kao i kameni blokovi, a sama fasada je bila bijele boje. Zahvaljujući alpskom stilu koji se fantastično uklapa u lokaciju, Bistrička postaja je postala jedno od najljepših i najfrekventnijih mjesta“, ističe Garibija.

Postaja je bila jedinstvena po tome što je Ćiro iz Sarajeva prolazio kroz tunel iz kojeg bi izlazio ravno na most, a odmah zatim na samu postaju. Koliko je važan bio taj tunel, govori to da su mu tadašnje vlasti dale ime Tunel Franje Josipa Prvog.

Ideja stara desetljećima, danas postaje stvarnost

Prije ukidanja uskotračne pruge, njenu ljepotu pokazao je redatelj Šiba Krvavac u filmu “Valter brani Sarajevo” 1972. godine, gdje su se neke od ključnih scena odvijale upravo na Bistričkoj stanici i oko nje. Ukidanjem uskotračnih pruga 1. kolovoza 1978. godine to je sve nestalo.

- Taj 31. srpanj 1978. godine kada je posljednji Ćiro krenuo iz Višegrada prema Sarajevu na Bistričku postaju ostat će upamćen kao jedan od najtužnijih dana za Sarajevo. Ta parna lokomotiva sa šest vagona krenula je iz Višegrada točno u 15:02 sati, a stigla oko 20:30 u Sarajevo. Zabilježeno je da je Miroslav Andrić bio strojovođa na relaciji Višegrad – Sarajevo. Sve od Bistričke postaje pa do stare željezničke postaje svijet se okupio da pozdravi posljednjeg Ćiru. Narod je bacao cvijeće i plakao, jer je to značio kraj jedne divne priče – tvrdi Garibija i nastavlja kako je upamćeno da je strojovođa Miroslav Andrić, izašavši iz kanjona Miljacke, upalio trube pa je vlak sve vrijeme „pištao“, kao da je plakao zajedno sa Sarajevom, od kojeg se opraštao. Sutradan, 1. kolovoza 1978. je službeno je zatvoren promet uskotračnih pruga.

Garibija ističe da je odmah po ukidanju pruge postojala inicijativa da postaja postane muzej, ali se to pitanje nikad nije pokrenulo sve do dolaska gradonačelnika Abdulaha Skake.

Zgrada stare Željezničke postaje na Bistriku 2006. godine, odlukom Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, proglašena je nacionalnim spomenikom.

„Ovaj projekt ima vrlo važne dimenzije - kulturnu, socijalnu i razvojnu. Obnovom i čuvanjem ove postaje branimo našu baštinu, sjećanja naraštaja i vrijednu tradiciju. Obnovljena Bistrička postaja će biti snažan doprinos kao turistička atrakcija i multifunkcionalni objekt koji će biti u potpunosti samoodrživ“, poručio je gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka.