• 01 Jun, 2020

Savjetnik za kulturu i religiju Židovske zajednice u Bosni i Hercegovini, Eli Tauber, kaže da su odnosi među religijskim grupama u Sarajevu uvijek bili na visokoj razini.

Zbog toga je nedavno sponzoriranje mise u Sarajevskoj katedrali ubijenim pripadnicima Neovisne države Hrvatske (NDH), saveznicima njemačkih nacista koji su ubili na tisuće ljudi i u bosanskohercegovačkoj prijestolnici, za Taubera pogrešan potez susjedne Hrvatske za koju kaže da je ponio zamah desnice u Europi, pri tome zaboravljajući „slobodarsku tradiciju hrvatskog naroda.“

„Definitivno, Sarajevo je bilo i ostalo otvoreni grad“, kaže Tauber za Al Jazeeru.

• Nedavni protesti protiv mise u Sarajevu stradalim u Bleiburgu predstavljeni su od nekih hrvatskih političara kao pokušaj majorizacije bosanskih Hrvata. Židovska zajednica, također, je digla svoj glas protiv te mise. Protiv čega ste vi protestirali?

- Mi smo prvi put protestirali svjesni činjenice da je Bleiburg mjesto na kojem su smrt dočekali oni koji su pobili mučki stotine tisuća građana, a među njima nekoliko desetina tisuća Židova, od toga oko 8.500 samo iz Sarajeva. Možda smo trebali reagirati 1995. godine [...], ali tada je bio rat i blajburška misa je ušla u četverodnevno obilježavanje i nikome nije to smetalo, jer su tada ljudi razmišljali samo o žrtvama, a ne šta se stvarno krije iza te mise - odavanje počasti vojsci Hrvatske (Neovisne države Hrvatske), što se nigdje nije dogodilo.

• Sam kardinal Vinko Puljić, koji je predvodio misu, rekao je da je misa samo molitva za duše ubijenih, ali ne i potpora bilo kojem totalitarnom režimu?

- Istina je da je to bila izjava uzoritog kardinala Puljića, ali ona nije zadovoljila građane Sarajeva, pa tako ni članove židovske zajednice. Razumijem stavove Katoličke crkve da se za svaku dušu treba pomoliti, ali meni kao humanisti neprihvatljiva je činjenica da oprost može dobiti bilo tko, bez obzira koliko ima krvi na rukama. Moramo uzeti u obzir činjenicu da je Sabor Hrvatske pokrovitelj ove mise i da to miriše nekako drugačije. I demagogija da su na proteste izašli komunisti i simpatizeri tog totalitarnog sistema je deplasirana i spada u red hrvatske retorike u borbi protiv komunizma i učvršćivanja na vlasti. A možda je u pitanju predizborna kampanja.

• Književnik Semezdin Mehmedinović opisuje kako mu je Jack Hirschman, američki pjesnik, jedne prilike rekao: “Jedina ideologija koja bi danas Isusu bila prihvatljiva je antifašizam.“ Premda niste teolog, kako vi razumijete vjeru - jesu li učenja abrahamskih religija bliža politici današnje ljevice ili desnice?

- Ja bih rekao da jedina ideologija koja bi danas bila prihvatljiva je humanizam. Jer, temelji svih religija počivaju na Deset Božjih zapovijedi koje su postavljene na postulatima humanizma. A to su prihvatile sve abrahamske religije. Pitanje koje je učenje bliže suvremenoj ljevici ili desnici u Europi, to je nešto drugo i nije usporedivo s našom ljevicom i desnicom. Ipak, rekao bih, bez obzira na djelovanje ljevice u Europi, ona je bliža ovoj ideologiji.

• Može li Europa zadržati vlastiti demokratski smjer? Premda stalno govori o važnosti očuvanja demokratskih vrijednosti, neki čelnici članica Europske unije vladaju autokratskim metodama, poput mađarskog premijera Viktora Orbana. Konačno, pokrovitelj sporne mise za ubijene u Bleiburgu je Sabor Hrvatske, koja u ovom trenutku predsjedava Europskom unijom.

- Čitava Europa je značajno skrenula udesno i pitanje je nastoji li uopće Evropa da drži neki demokratski smjer ili se samo prilagođava nekim promjenama. To će vrijeme pokazati. Istina je da trenutni smjer u EU budi određene nacionalističke pokrete i dehumanizira europsko društvo, te se fašizam uvodi na mala vrata, što Europa mora zaustaviti. Neshvatljivo je da iza jedne mise stoji država, a još je neshvatljivije da iza blajburških žrtava koje znamo kako je do njih došlo, stoji Hrvatski Sabor. Mislim da ih je malo ponio zamah desnice u Europi. Ovim je Sabor definitivno pobjegao od slobodarskih tradicija hrvatskog naroda. Nema opravdanja za takav postupak i definitivno je, bez obzira koliko bili dobri katolici, da razlučimo dobro od zla i da se od zla transparentno i permanentno ogradimo.

• Sarajevo se često spominje kao europski Jeruzalem, ali mu se ta ‘titula’, također, i osporava. Kako vi doživljavate glavni grad BiH - kao otvoreni ili unitarni prostor?

- Meni nije jasno tko je počeo da osporava ovu značajku grada Sarajeva. Jedna simbolična postavka u kojoj je netko dao ovaj sinonim gradu Sarajevu, koji su od svog dolaska ovdje Židovi zvali „Mali Jeruzalem“. Jer sve je u ovom gradu na to podsjećalo. Treba malo dublje u povijest od dolaska Osmanlija kako se je ovaj grad ponašao i razvijao, prihvaćao pripadnike drugih vjera i naroda i dozvolio da se dvije stotine metara nalaze četiri različite bogomolje. Odnosi među religijskim grupama su zaista na visokoj razini i  kada prevladamo ovaj događaj s misom, nadam se da ćemo nastaviti u tom smjeru. Definitivno, Sarajevo je bilo i ostalo otvoreni grad. Ovdje dolaze ljudi iz bivše nam zajedničke domovine ne da bi pronašli neke tragove bivšeg sustava, već da mogu slobodno da dišu, da se ne boje da kažu odakle su i tko su - jer to u Sarajevu nikada nije bilo najvažnije. Zato je Sarajevo tako blisko ljudima, a posebno Sarajlijama. Za mene je to europski Jeruzalem!

• Vi ste živjeli 12 godina u Izraelu i vratili se u Sarajevo. Jednom ste rekli da je to najbolji potez kojeg ste napravili? Zašto je tako jaka veza između grada i vas?

- I dalje smatram da je moj povratak u Sarajevu jedna prekretnica u mom životu i da me je taj potez doveo u višu duševnu dimenziju. Ne samo u znanstvenom smislu, već i u vjerskom i humanističkom. To što svaki Židov Sarajlija osjeća ovaj grad i ovu državu kao vlastitu o tome ne treba ni govoriti. Uostalom na to nas i vjera obvezuje. Spona koju Židovi imaju sa Sarajevom je jaka, i kada je otkriješ, shvaćaš koliko ovdje pripadaš. Shvatiš da su se sarajevski muslimani još prije dvije stotine godina pobunili protiv paše da bi spasili Židove, shvatiš da je puno ljudi u Drugom svjetskom ratu riskiralo svoje živote da bi spasili Židove i njihovu imovinu. Možda me je u svemu ovom pokrenula izjava Zeinebe Hardage, prve žene muslimanke na svijetu koja je dobila medalju pravednika zato što je spašavala Židove, koja je izjavila: “Ja nisam spašavala Židove, ja sam spašavala susjede!“ Eto, to je ta veza između mene i moga grada.

Izvor: Al Jazeera

Fotografija: Agencija Anadolija

Podijeli: