Šetnja ulicama i trgovima Sarajeva

23 Jun, 2020

Priča o turbulentnoj prošlosti Sarajeva možda najbolje može biti ispričana kroz šetnju ulicama grada na Miljacki, nijemim svjedocima smjene režima, kojima bi upravo jedan od prvih poteza nakon što bi preuzeli vlast bio promjena imena sarajevskih ulica.

Lijeva obala – rezidencijalna, desna - poslovna

Temelje Sarajeva je polovinom 15. stoljeća postavio osmanski vojskovođa Isa-beg Ishaković. Ulica s njegovim imenom nalazi se u Starom gradu, na lijevoj obali Miljacke i zauzima prostor u kojem je, podizanjem Careve džamije i okolnih mahala (gradskih četvrti), i začeta urbana jezgra Sarajeva.

Obala Isa bega Isakovića počinje kod parka At Mejdan i Latinske ćuprije, na čijoj je desnoj strani spoj Obale Kulina bana i ulice Zelenih beretki, mjesto na kojem se dogodio Sarajevski atentat, događaj koji je promijenio tijek svjetske povijesti.

Dok su u osmansko doba na lijevoj obali Miljacke građeni rezidencijalni dijelovi Sarajeva, na desnoj je podizan obrtno – trgovački centar, sarajevska čaršija, koja je vrhunac razvoja doživjela od sredine 16. do pred kraj 17. stoljeća.

Iako se naziv Baščaršija (tur. başi = glava, glavna + çarşı = trgovište, bazar) prvobitno odnosio isključivo na dio oko današnjeg Baščaršijskog trga, vremenom je to ime postalo sinonim za čitavu kulturno – povijesnu jezgru Sarajeva.

Najveće zasluge za razvoj Sarajeva sredinom 16. stoljeća imao je osmanski namjesnik Gazi Husrev-beg, koji je podigao brojne znamenite povijesne spomenike, poput Gazi Husrev-begove džamije i bezistana, Sahat kule, Kuršumli medrese, Imareta, Tašlihana, Morića-hana...

Upravo se uz istočni zid Gazi Husrev-begovog bezistana pruža Gazi Husrev–begova ulica, među Sarajlijama poznata i kao Zlatarska, jer se u njoj mahom nalaze zlatarske i filigranske radnje.

U osmansko doba pripadnici jednog zanatskog esnafa (ceha) djelovali bi skupa na jednom prostoru, u jednoj ili više susjednih ulica, pa su tako brojne ulice na Baščaršiji imena dobile upravo po obrtnicima i obrtima

Iako su do danas neki od tih obrta izumrli, na Baščaršiji još uvijek imamo: Abadžiluk, Aščiluk, Bravadžiluk, Čizmedžiluk, Ćurčiluk, Halače, Mudželite, Kazandžiluk, Kujundžiluk, Sarače...

Dolaskom Austro-Ugarske uprave, 1878. godine, u grad dolazi i novi stil gradnje, pa se formiraju nove ulice duž kojih se nižu višekatnice izgrađene u zapadnoeuropskom stilu.

Grad u kojem se sreću Istok i Zapad

Upravo tada Sarajevo dobiva specifični izgled grada u kojem su se sreli Istok i Zapad, što je najbolje vidljivo na mjestu označenom kao „Sarajevo susret kultura“, gdje su s jedne strane Sarači sa svojim orijentalnim šarmom, dok je s druge strane Ferhadija sa svojom zapadnjačkom gracioznošću.

Izgradnjom Sarajevske katedrale Sarajevo je u austro-ugarsko doba dobilo i svoj prvi trg u klasičnom smislu - Trg fra Grge Martića, koji siječe Ferhadiju i od kojeg se prema jugu pruža Štrosmajerova, jedna od najljepših sarajevskih ulica izgrađena za vladavine Austro-Ugarske.

Najpopularnija sarajevska šetnica, Ferhadija, ide još dalje na zapad do Trga Oslobođenja – Alija Izetbegović, nazvanog po prvom predsjedniku neovisne BiH, a potom sve do ulice Maršala Tita, koja je, na prvu godišnjicu oslobođenja Sarajeva u Drugom svjetskom ratu, 06. travnja 1946. godine imenovana po Josipu Brozu Titu, predsjedniku Socijalističke Jugoslavije.

Ulica Maršala Tita kod BBI Centra prolazi sjevernom stranom Trga djece Sarajeva, koji ime nosi u spomen na djecu poginulu tijekom opsade grada '90-tih, a završava se kod Trga Bosne i Hercegovine, gdje se nalaze zgrade Parlamentarne skupštine i Vijeća ministara BiH.

Upravo tu, negdje oko Trga Bosne i Hercegovine u naselju Marijin Dvor, je i zamišljena granica starog i modernog Sarajeva, grada koji se i dalje kontinuirano širi i razvija i čija svaka uličica ima za ispričati neku zanimljivu priču.